Poštovani članovi HUZIP-a i HGU-a,
Na stranici http://www.fim-musicians.org/posts/musicians-denounce-industry-practices možete pročitati vijest koju nam je dostavio FIM (International federation of musicians).
Tekst je na engleskom, za one koji se služe tim jezikom preporučujemo da ga svakako pročitaju, no sukus je da Švedska glazbena unija priprema pravne postupke kojima bi osporila sadašnje poslovne modele, a prvenstveno raspodjelu prihoda od korištenja glazbe na internetu.
Činjenica je da u Hrvatskoj rijetko koji izvođač ostvaruje bilo kakvu naknadu od korištenja svojih snimaka na internetu, iako se to korištenje već neko vrijeme naplaćuje, i prihod uredno stiže diskografima. Ako neka naknada ikad i stigne do izvođača, pa i do autora, radi se zaista o mrvicama od ukupnog "kolača".
Svjesni smo da u ovom času Internet, barem u Hrvatskoj, još uvijek nije neki ozbiljniji posao za glazbenu industriju, te da se (za sad) na tom tržištu ne ostvaruju značajniji financijski rezultati, ali vjerujemo da smo svi svjesni da je to nedvojbeno tržište budućnosti, od kojeg bi u neko skorije vrijeme izvođači (kao i autori i diskografi) mogli (i morali) ostvarivati značajan dio svojih prihoda, i osiguravati egzistenciju za sebe i svoju obitelj.
Podcrtavamo riječ mogli, jer smo suočeni sa stavom diskografa da je glazbena industrija "njihov bussines", a da su izvođači u stvari "najamni radnici" koji su sva svoja prava, a time i pravo na naknadu, zauvijek prenjeli na diskografe.
I to bez obzira što zaista piše u ugovoru između diskografa i izvođača, pa čak i bez obzira jesu li izvođači uopće potpisali s diskografima bilo kakav ugovor ili ne.
Nedvojbeno je da glazbena industrija ulazi u jednu posve novu eru, u kojoj više neće biti (ili, bolje rečeno, već nema) značajnijeg prihoda od komadne prodaje nosača zvuka, već će se na Internetu "trgovati" s tri prava koja prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima postoje na snimci, a to su: prava autora, prava izvođača i prava proizvođača fonograma.
U tim novim okolnostima nema više tvornica nosača zvuka, nema skupih studija opremljenih strašno skupom opremom, nema desetaka (pa i stotina) ljudi zaposlenih u diskografskim kućama, nema troškova omota, kamiona i kombija koji razvoze nosače zvuka po dućanima (a izgledno je da uskoro više neće biti ni specijaliziranih dućana), nema više "remitende", nema skladišta, otpisa neprodane a proizvedene robe..
Sve u svemu potpuno se promjenila struktura troškova u diskografiji, financijsko ulaganje i poslovni rizik su drastično smanjeni, no diskografi i nadalje inzistiraju da se, u ovako drastično promjenjenim okolnostima , i u "digitalni svijet" prenesu odredbe ugovora kojima je regulirana distribucija fizičkih nosača zvuka, a po kojima autorima pripada 8%, a izvođačima desetak posto od veleprodajne cijene.
Nitko ne spori ulaganje diskografa u snimke i njihovu promociju (ako je takvo ulaganje postojalo), uostalom zato je zakon propisao diskografska prava, ali smatramo posve neprihvatljivim i nekorektnim da diskografi uporno pokušavaju preuzeti i onaj dio naknade koji je zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima namjenjen umjetnicima, odnosno kreativcima.
Utoliko smatramo da bi oko autorskih i izvođačkih prava trebalo postići posve novi dogovor, primjeren novim okolnostima, i to u korist autora i izvođača, a ne na njihovu štetu, kao što se u ovom času pokušava.
Odnos koji je nastao u neka sasvim drukčija vremena jednostavno više nije pravedan.
Ako se u ovom času ne reguliraju odnosi, i pravedno uredi raspodjela naknade koja se ostvaruje na tom (ogromnom) "on line" tržištu, odnosno ako se prihvati pozicija diskografa da su izvođači, jednim potpisom ugovora, ili čak "usmenim dogovorom", jednom zauvijek prenjeli sva svoja prava diskografima, i to za korištenje na zemlji i u svemiru (kako ponekad piše u ugovorima), za postojeće oblike eksploatacije u vrijeme potpisa ugovora kao i za one koji će tek biti izmišljeni, onda će se taj "status quo" održati zauvijek, pa će najmanje idućih 70 godina (koliko po novom zakonu traju izvođačka prava) vašu izvođačku naknadu zadržati za sebe vlasnici diskografskih kuća, a nasljedit će je njihova djeca i unuci, iako po zakonu (i po pravdi) ta naknada pripada vama, odnosno vašoj djeci i unucima.
Nekoliko godina u Hrvatskoj traju pregovori autora i izvođača s diskografima, u kojima su s naše strane sudjelovali ovlašteni predstavnici HGU i HUZIP-a, i to Nikša Bratoš i Neven Frangeš, kao članovi Predsjedništva HGU, te Zvonimir Stanislav i Paolo Sfeci, kao članovi Upravnog odbora HUZIP-a.
Osnovni cilj tih pregovora bio je postići neki oblik kolektivnog dogovora, koji bi garantirao autorima i izvođačima pravičnu naknadu za eksploataciju njihovih snimaka na internetu, kao i formiranje vlastitog internetskog "dućana" hrvatske glazbe, kroz koji bismo zajedničko plasirali i promovirali kompletan katalog hrvatske glazbe.
Potpuno smo svjesni da će u skoroj budućnosti velika većina autora i izvođača vjerovatno sami financirati, i samostalno objavljivati svoje snimke, te će shodno tome na kraju zadržati za sebe sva prava, uključujući i diskografska, ali postoji nešto što diskografi zovu svojim "back" katalogom, koji je ujedno i naš katalog, odnosno svih autora i izvođača koji su stvarali te pjesme i te snimke.
Radi se o stotinama tisuća minuta glazbe koju danas diskografi prodaju (i rasprodaju) po vlastitom nahođenju, i u poslovnim modelima koji su, po našem uvjerenju, često krajnje štetni za ekonomske, ali i umjetničke interese autora i izvođača.
Sve se to događa na osnovi diskografskih ugovora koji su gotovo u pravilu krajnje jednostrani, nekorektni i nepravedni prema izvođaču, ponekad čak i zelenaški, pa i "robovlasnički" (svi se sjećamo kad je Prince nastupao s natpisom "slave" (rob) na obrazu, dakle nije to samo naša "specijalnost").
Svašta se u povijesti potpisivalo, prvenstveno zbog loše pregovaračke pozicije izvođača u trenutku kad počinju karijeru, ali i zbog neznanja i površnosti, zbog koje smo često spremni olako svašta potpisati, bez da uopće razmišljamo o mogućim dugoročnim konsekvencama svog potpisa.
Mnogi su tako potpisani ugovori u suprotnosti sa Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, pa i Zakonom o obveznim odnosima koji djelomično pokriva tu materiju (i uvjereni smo da bi se mogli srušiti na sudu kroz individualne tužbe), a mnogi odnosi diskografa i izvođača nisu uopće regulirani nikakvim ugovorom.
Utoliko je naše uvjerenje da se jedino "velikim dogovorom" između autora, diskografa i izvođača moglo izbjeći svaku pravnu nesigurnost, te da se jednim potpisom moglo pokriti sve te "rupe" u ugovornim odnosima koje su nastajale u proteklih 50, pa i više godina.
Na žalost, pregovori nisu uspjeli, i diskografi su samostalno digli na Internet tisuće snimaka.
Po našem uvjerenju radi se o svojevrsnim "piratima", s obzirom da mnoge snimke "uploadane" na Internet nisu uopće pokrivene ugovorom o prijenosu prava. Posebno se to odnosi na stare snimke, i ugovore u kojima su na diskografe prenesena samo prava reprodukcije snimke na LP i kazetu.
Na osnovu tih ugovora diskografi jednostavno ne mogu zakonito "dići" i komercijalno eksploatirati te snimke na Internetu, no svejedno to čine.
Nakon što smo jedini međunarodni servis koji trenutno posluje u Hrvatskoj, Deezer, upozorili da svojom poslovnom aktivnošću masovno krši odredbe Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, s diskografima je na kraju dogovoren neki oblik medijacije, odnosno komisije u koju bi bili uključeni neovisni pravnici, i koja će analizirati diskografske ugovore te ustanoviti jesu li diskografi legalno digli na Internet sve te snimke, ili su to učinili nelegalno.
Ukoliko se kroz rad te komisije ne postigne nekakav prihvatljiv dogovor, morati ćemo, na žalost, poput naših švedskih kolega, sudskim putem ishoditi prava izvođača da ostvare svoju zakonsku naknadu.
Ovo je tema koja se tiče apsolutno svakog glazbenika čija je izvedba ikad objavljena na nekom nosaču zvuka, te su je diskografi "uploadali" na Internet, a uskoro ćemo vam po potrebi (ukoliko se s diskografima ne postigne dogovor) poslati jedan opširniji mail, u kojem ćemo vam podrobnije pojasniti trenutnu situaciju, i moguće dugoročne reperkusije ukoliko nešto ne poduzmemo.
Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja, ili trebate još neko pojašnjenje, slobodno nam se obratite na mail adrese HGU ili HUZIP-a (hgu@hgu.hr, huzip@huzip.hr).
Također vas molimo da nam dostavite kopije svojih diskografskih ugovora, s tim da možete zatamniti vaše ime, ili ime grupe u čije ime ste potpisali ugovor.
Svaki ugovor koji nam bude dostavljen biti će pomno analiziran od strane pravnika specijaliziranih za autorsko pravo i srodna prava, i to ne samo za naše potrebe već i za potrebe analize koju je po istom pitanju inicirala EU, odnosno Europska komisija.
S poštovanjem,
Predsjedništvo HGU i Odbor za glazbu HUZIP-a